Ana Mišković (djevojačko Pikunić), rođena je 27. lipnja 1977. godine u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu diplomirala je 2002. godine studij talijanskog jezika i književnosti te povijest umjetnosti. Stupanj doktora znanosti stekla je 2012. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranom teze Liturgijski ambijenti i instalacije ranokršćanskog razdoblja na zadarskom području (mentor prof. dr. sc. Pavuša Vežić).
Od siječnja 2004. godine primljena je u radni odnos kao znanstveni novak na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, odnosno kao suradnik na projektu prof. dr. sc. P. Vežića Episkopalni kompleks u antičkom gradu na tlu Istre i Dalmacije. Godine 2006. postala je asistent na istome Odjelu, a u studenom 2013. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Godine 2021. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
Kao asistent surađivala je na brojnim seminarima temeljnih i izbornih kolegija, a potom je bila je nositelj i predavala temeljne kolegije: Umjetnost drevnih civilizacija, Osnove arhitekture, Umjetnost baroka I i Umjetnost baroka II. Bila je nositelj i izvođač sljedećih izbornih kolegija: Ranokršćanska arhitektura i liturgija, Umjetnost i kult relikvija, Barok u Španjolskoj, Rano kršćanstvo u Iliriku, Svetišta na srednjovjekovnim hodočasničkim putovima, Ranokršćanska arhitektura i liturgija u Konstantinopolu te Koncil i umjetnost. Od akademske godine 2022.-2023. na diplomskom studiju nositelj je predmeta Konzervatorska praksa II.
Član je uredništva časopisa Ars Adriatica od njegova osnivanja, a od 2018. godine je njegova izvršna urednica. Član je Društva za povjesnicu zadarske nadbiskupije “Zmajević” te Hrvatskog društva za bizantske studije. Od 2015. član je Vijeća mentora doktorskog studija Humanističke znanosti pri Sveučilištu u Zadru, te je bila komentorica dvama doktorandima.
Sudjelovala je na više međunarodnih znanstvenih simpozija, u manifestacijama Festivala znanosti, bila je suradnicom na međunarodnom bilateralnom interdisciplinarnom istraživačkom projektu i objavila niz znanstvenih radova, od kojih i publikaciju Grad i povijest. Zadarska svetišta i njihova liturgija od 5. do 11. stoljeća.
Znanstvena istraživanja usmjerava na povijesni razvoj liturgije kao elementarne komponente za oblikovanje i izgradnju sakralne arhitekture i njezinih sastavnih dijelova, liturgijskog namještaja i u konačnici urbanizma na širem dalmatinskom području.