Rođen je 19. svibnja 1949. godine u Beogradu. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zadru, a u istom gradu diplomirao je na Filozofskom fakultetu, i to dvopredmetni studij povijesti umjetnosti i arheologije. Od 1974. do pred kraj 1980. godine asistent je na Institutu za hrvatsku arheologiju JAZU-a te kustos u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Magistrirao je 1980. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom “Srednjovjekovni zabati oltarnih pregrada u Dalmaciji” te je tada izabran za asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru Sveučilišta u Splitu.
Godine 1987. je na Filozofskom fakultetu u Zadru obranio doktorsku disertaciju u polju povijesnih znanosti pod naslovom “Kiparsko klesarske radionice u Dalmaciji od 9. do 12. stoljeća”. U zvanje docenta izabran je 1988. godine, za izvanrednog profesora 1996., 2001. za redovitog profesora, te 2005. za redovitog profesora u trajnom zvanju. Na vlastiti zahtjev umirovljen je 1. listopada 2009. godine, ali je kao vanjski suradnik i dalje nastavio aktivno sudjelovati u izvođenju nastave na matičnom Odjelu sve do 2019. godine. Odlukom Senata Sveučilišta u Zadru od 22. siječnja 2010. godine dodijeljeno mu je počasno znanstveno-nastavno zvanje professora emeritusa.
Tijekom rada na Filozofskom fakultetu u Zadru (od 2002. Sveučilište u Zadru) održavao je nastavu iz kolegija: Opća umjetnost srednjeg vijeka, Hrvatska umjetnost srednjeg vijeka, Muzeologija, Metodologija povijesti umjetnosti, Kršćanska ikonografija, Umjetnost ranog srednjeg vijeka i Bizanta, Umjetnost ranog kršćanstva i Bizanta, Umjetnost ranog srednjeg vijeka zapadne Europe, Hrvatska umjetnost ranog srednjeg vijeka te iz metodoloških kolegija Problemi likovne kulture Jadrana u 11. i 12. stoljeću i Metodološki pristup proučavanju predromaničke skulpture, kao i iz više izbornih predmeta. Kao vanjski suradnik održavao je i nastavu iz kolegija Valorizacija kulturne i prirodne baštine na Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru.
U više je mandata bio izabran za predstojnika Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru, a 1990. godine i za pročelnika Zavoda za povijesne znanosti istog fakulteta. Na početku Domovinskog rata, u jesen 1991. godine, imenovan je šefom Kriznog štaba Filozofskog fakulteta u Zadru. Od 2005. do 2007. godine bio je pročelnik Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, te u istom razdoblju član Senata Sveučilišta u Zadru.
U razdoblju od 2005. do 2007. bio je izabran za člana Nacionalnog vijeća za znanost Republike Hrvatske, a od 2005. do 2009. godine i za člana Područnog vijeća za humanističke znanosti. Zajedno s kolegama Igorom Fiskovićem i Miljenkom Jurkovićem s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utemeljio je 1994. godine Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu. Do danas je ostao član znanstvenog vijeća tog centra, kao i član uredništva njegova časopisa Hortus Artium Medievalium koji ima međunarodnu recenziju. Jedan je od utemeljitelja međunarodnog časopisa Patrimonio di Oreficeria Adriatica (Venecija, 2007.), a od 2011. godine do danas član je i Uredničkog vijeća časopisa Ars Adriatica. Glavni je urednik edicije Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije, objavljene u četiri toma u razdoblju od 2004. do 2008. godine.
Među utemeljiteljima je i hrvatskog Odbora ICOMOS-a, međunarodnog komiteta za zaštitu i obnovu povijesne i graditeljske baštine. U mandatnom razdoblju od 1990. do 1992. godine izabran je za zastupnika u Sabor Republike Hrvatske gdje je obnašao dužnost potpredsjednika Društveno-političkog vijeća. Godine 1992. imenovan je doministrom za kulturu u Ministarstvu prosvjete, kulture i sporta Republike Hrvatske te je na tom mjestu proveo trideset mjeseci sa zaduženjem za vođenje republičkih programa zaštite i obnove spomenika kulture, a zatim arhivske, muzejske i izdavačke djelatnosti. Obavljao je i niz stručno-upravnih funkcija na koje ga je imenovala Vlada Republike Hrvatske. Predsjedao je i Skupštini kulturne sekcije Alpe-Adria na Brijunima 1994. godine.
Kao stručnjak za probleme srednjeg vijeka bio je koautor više važnih muzeoloških projekata, od kojih se ističu: stalni postav u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu 1974. godine; Tisuću godina hrvatskog kiparstva 1991. godine u Zagrebu; I Croati - Cristianesimo, Cultura, Arte u Vatikanu 1999.-2000. godine; Hrvati i Karolinzi u Splitu 2000.-2001. godine (u sklopu međunarodnog projekta Karlo Veliki i stvaranje Europe) te Bizantini, Croati, Carolingi, Brescia, 2001. godine. Autor je izložbe Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti održane u Zagrebu 2006. godine koja je u anketi kulturnih djelatnika Vjesnika proglašena za kulturni događaj godine u Hrvatskoj. Također je bio i autor izložbe Kroatien – Wiege europäischer Kultur, Kunstschätze 800-1300 koja je održana u Beču 2010. godine. Priredio je i hrvatsku izložbu u Parizu koja je održana u Musée de Cluny 2012.-2013. godine pod naslovom: “Et ils s'émerveillèrent” - L'art médiéval en Croatie, povodom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima, od kojih na mnogim međunarodnim. U razdoblju od 1998. do 2002. godine vodio je znanstveni projekt Starohrvatska umjetnost, od 2003. do 2007. Predromanička umjetnost na istočnoj obali Jadrana, a od 2007. do 2013. Umjetnička baština Jadrana od kasne antike do romanike.
Bio je angažiran na tri poslijediplomska studija i to na: zajedničkom Poslijediplomskom studiju Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i Filozofskog fakulteta u Zadru pod nazivom Graditeljska baština gdje je bio voditelj triju kolegija; Poslijediplomskom studiju informatologije i komunikologije na Sveučilištu u Zadru s jednim kolegijem; Poslijediplomskom studiju povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s jednim kolegijem. Od 2007. godine angažiran je i na Poslijediplomskom doktorskom studiju na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te na poslijediplomskom studiju Humanističke znanosti na Sveučilištu u Zadru.
Godine 2001. bio je, kao jedan od autora knjige Hrvati i Karolinzi, dobitnik kolektivne nagrade Josip Juraj Strossmayer za najbolje znanstveno djelo s područja humanističkih znanosti u 2000. godini. Primio je i odlikovanje Reda hrvatskog trolista.