Ovih dana objavljena je knjiga Crno na bijelo i vice versa našeg dugogodišnjeg i odnedavno umirovljenog profesora Vinka Srhoja, dobitnika Godišnje nagrade HS AICA za 2019./2020. godinu. Knjiga je objavljena u izdanju HS AICA u suradnji s Durieuxom, Zagreb. Urednik knjige je Ivica Župan, recenzenti su Ive Šimat Banov i Silva Kalčić, lektorica teksta je Maja Trinajstić, a dizajn naslovnice knjige temeljene na reprodukciji djela Jurja Dobrovića potpisuje Nikola Križanac.

ISBN 978-953-56967-7-3 (HS AICA)
ISBN 978-953-188-548-5 (Durieux)
874 stranice, ilustrirano
14 x 20,5 cm, meki uvez
Zagreb, 2023.
Cijena s PDV–om 25,20 €  / 189,86 kn
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Izvadci iz predgovora Ivice Župana Autoritativni i nepopustljivi kritičar:

Iskalivši se u autoritativnog i nepopustljivog kritičara od 1976. godine, kada nastupa na našoj kritičarskoj sceni, mimo svake dogmatičnosti, analitički i s jasnim koncepcijskim i vrijednosnim kriterijima Vinko Srhoj tumači fenomene i ličnosti naše umjetnosti i njezinu ukorijenjenost u međunarodna povijesna zbivanja tijekom vremena u kojem je nastajala. Njegov je kritičarski rad obiman i raznovrstan, a svojim tekstovima u višedesetljetnoj praksi nesporno je doprinio jačanju institucije likovne kritike u Hrvatskoj. Riječ je o autentičnom majstoru riječi – stilistu sposobnom izraziti slojevitost stvarnosti, njezinu vidljivost i njezinu duhovnost. U strukturi njegovih rečenica i oštroumnih zapažanja jezik je jasan, jednostavan a stručan, stav redovito argumentiran, a stil pitak, bez „akademizma“ uočljivog kod velikog broja naših likovnih kritičara.

Tekstovi objavljeni u knjizi pružaju sjajan uvid u povijest moderne i suvremene hrvatske i svjetske umjetnosti, a osim znalcima, bit će zanimljivi i širem krugu čitatelja. Knjiga je neiscrpna riznica erudicije, znalačkog pisanja, virtuoznosti riječi i rečeničnog sklopa, snažno prožeta autorovim osobnim stajalištima i ukusom. U pisanje o likovnoj umjetnosti kroz godine je uveo neke vrlo karakteristične termine, specifične sintagme, fraze koje su danas postale općim mjestima u predgovorima kataloga, monografijama, kritikama, posebno u vokabularu vrednovanja djela. Premda su posrijedi tekstovi koje je pisao zasebnim povodima i kroz vrijeme, ovo izdanje funkcionira i kao svojevrsni pregled, summa, sinteza hrvatskoga modernog i suvremenog slikarstva i kiparstva i predstavlja i izuzetan znanstveni doprinos (knjigom su obuhvaćeni i znanstveni radovi u užem smislu riječi), referentnu literaturu za svako bavljenje  navedenim područjima.

Osnovna ideja podjele knjige na dva dijela slijedi svojevrsni avers i revers umjetničkog života podijeljenog po simetrali afirmacije i negacije, odnosno jednake zastupljenosti pozitivno i negativno ocijenjenih djela. To jednačenje po broju nije puko numeričko ujednačavanje, nego prati približno jednaku zastupljenost pozitivno i negativno ocijenjenih izložbi i djela u opusu autora. Autor je takvom koncepcijom ujednačene „crno-bijele“ razdiobe htio naglasiti da je prostor kritičke recepcije umjetnosti u nas u svojoj osnovi u neravnoteži između apsolutne afirmacije i minorne negacije, koju se tako pokušava uravnotežiti. Kritički stav autora prema takvoj situaciji, razvidan je u njegovoj dugogodišnjoj praksi koja propituje stanje naše „slavljeničke kritike“ koja je istisnula vrednovanje pogotovo kod onih autora koji su jednom dobili prolaznu ocjenu. Takvi se autori i njihova djela, bez obzira na kvalitativne oscilacije, više kritički ne propituju, ili kako bismo rekli izvitoperenim postmodernim sloganom – anything goes. Zato je, kao pokušaj stvaranja balansa između dobrog i lošeg s nijansiranjem između tih krajnosti, izbor tekstova zamišljen kao vrijednosni duopol hrvatske recentne umjetnosti.

Mišljenja sam da će ova knjiga vratiti, na domaćoj sceni onaj često izgubljeni legitimitet kritike kao savjesti struke, kao instancije koja omogućava diferencijalno pozicioniranje umjetničkog rada, u odnosu na neposredni kontekst njegova izlaganja.