Vincent van Gogh, Zvjezdana noć, 1889.
Jedna od najpoznatijih slika na svijetu, Zvjezdana noć, nastaje pred kraj umjetnikova života. U brojnim sačuvanim pismima koje je Vincent razmjenjivao sa svojim bratom otkrivamo njegovu senzibilnost i patnju, a u jednom kasnom navodi: “Moja me kukavna bolest tjera da radim s nijemim bijesom, veoma polako, ali bez prekida od jutra do mraka ... Vjerujem da će mi to pomoći da ozdravim.” Magično plavo nebo rasvijetljeno dinamičnim nebeskim tijelima uhvaćenim u kovitlac noći oštro prekida čempres u prvom plavu dok smirenje pronalazimo u seoskom pejzažu. Debeli i gotovo reljefni nanosi boje koja se suprotstavlja i bori za svoju prevlast na platnu ostavljaju na gledatelju snažnu impresiju koja se ne može zaboraviti, a o tome govori i činjenica da godišnje 3 milijuna ljudi posjeti Muzej moderne umjetnosti u New York kako bi se divili čarobnoj noći.
Andy Warhol, Marilyn Monroe, 1967.
Andy Warhol (1928.-1987.) američki slikar, dizajner, filmski redatelj i producent te pokretačka i prepoznatljiva ličnost pop arta, svojim radom testirao je granice između umjetnosti i oglašavanja čime je otvorio nove tokove same umjetnosti i razmišljanja o njoj. Godine 1967. osnovao je vlastitu tiskarko- izdavačku tvrtku iz koje je proizišlo mnogo prepoznatljivih portfolija sitotiska. Slavna hollywoodska glumica i ikona ljepote, Marilyn Monroe, bila je prva, a za njezinu izradu koristio je već postojeću fotografiju koja se ponavlja više puta u različitim filterima. Umjetnik je jednom prilikom za ponavljanja rekao: „Što više gledate točno istu stvar, to značenje više nestaje i osjećate se bolje i praznije.“ Warhol je prihvatio popularnu kulturu i sve što ona nudi uklopio u komercijalne procese, a njegova je umjetnost postala sveprisutna i vrlo prepoznatljivog potpisa kao što su limenke Campbells soup.
Frida Kahlo, Autoportret s ogrlicom od trnja i kolibrićem, 1940.
Frida Kahlo, meksička umjetnica najpoznatija po autoportretima u kojima jakim i izražajnim bojama i simbolima propituje duboke teme identiteta, rodnosti, ljudskog tijela i smrti. Mnogi je svrstavaju u nadrealiste iako je ona sama to nijekala. Doživjela je nesreću 1925. godine koja je ozbiljno narušila njezino zdravlje i obilježila njezinu umjetnost. Simboliku u slici pronalazimo u kolibriću koji je inače raznobojan, a ovdje je crn, visi s trnja koje bolno obuhvaća njezin vrat i spušta se niz prsa, dok ga majmun neoprezno vuče u svoju stranu, crna i oprezna mačka te kukci na njenoj glavi aludiraju na brojne simbole i ključeve čitanja ovoga djela. Njezine slike isprepletene su autobiografskim elementima, simbolikom i snažnim i prepoznatljivim slikarskim izrazom.
