Rodićeve ceste preko Biokova izgrađena je s vojno-strateškom zamisli povezivanja obale s kontinentom, točnije s Hercegovinom koja je tada bila pod osmanskom vlašću. Podignuta je na trasi prethodnog kasnoantičkog puta, a projektirao ju je satnik Gustav Blondein. Nazvana je po namjesniku Dalmacije barunu Gavrilu Rodiću, koji se zauzeo za njenu izgradnju. Barun Rodić, tada već u činu generala artiljerije, 1876. godine projahao je od Vrgorca, preko Podglogovika na Biokovu do Makarske i vidjevši potencijalni strateški i gospodarski značaj tog prometnog koridora predložio je odmah nakon toga u Beču izgradnju ceste, što je i prihvaćeno. Značaj ceste na važnom punktu između Osmanlijskog carstva i Italije preko Jadrana, odražava se u njenim izvođačima - mjernicima i opkoparima Druge pukovnije. Trideset i dva kilometra trase između Makarske i sela Kozice, od čega šesnaest kilometara u današnjem Parku prirode Biokovo, predviđeno je za transport teških tereta i da traje vječno. Podzidi ceste napravljeni su od bunjasto oblikovanog kamenja suhozidno složenog i postavljenog na koso. Postroj širine 5,5 metara izveden je na podlozi od tvrdog kamena na koji je nasut i nabijen šljunak. Završetak izgradnje obilježen je prigodno postavljenim spomenikom s natpisnom pločom u selu Kozica, koji je porušen iza Drugog svjetskog rata.